Susret


Izašao je iz trole
u vojničkoj uniformi
sa istim osmehom trinaestogodišnjaka
i visokom plavušom,
dovoljno nebitnom
da mi srce zaigra kao 2007.
Negde u parku iza crvenih zgrada
po prvi put
prestravljeni dečak
okusio je labelo od višnje na mojim usnama.

Stajavši na autobuskom stajalištu
zagledana u njih
gužvajući omot od Orbita i preostalih 250 dinara
Stežući strah u smrznutim pesnicama.
Čekala sam.

Izmišljeni dijalog se širio vazduhom
Dok su nam se pogledi na momente susretali u gužvi.
Osećala sam njegovo "žao mi je"
Peklo je
I znala sam prepoznati neistinu u crnim očima.

Napustili su nas
I povredili.
Muškarci iz naših pesama
prodali su svoje vreme
tim običnim devojkama
sa jednobojnom odećom i svedenom šminkom.

Ne eksperimentišu sa bojama, rečima, osećanjima, životom.
Ne igraju se više
nisu deca
i zato nisu ostavljene
One im prave društvo na njihovim dosadnim poslovnim sastancima
One se ne bune kad ih ne pozovu nekoliko dana.
One nisu neurotične umetnice.
Bezlične su i dosadne.
Lako zamenljive.
Neme.
Iste.

Moji kontrasti postali su preteški za njega.
Cveće u kosi i bodljikava crna ogrlica.
Plišani kaktus ranac i iscepane mrežaste čarape.
Plakanje i pisanje u pola noći.
Romantični filmovi i nasilne kompjuterske igrice.
Devojčica i kauboj.
Njegova nežna princezica u muškoj Batman pidžami.
Zaboravio je koliko je lepo buditi se pored nje.

Dok je odlazio bez pozdrava
U svoj dosadni stan
Sa svojom dosadnom njom
Gubila se svaka njegova laž
da mu nikad moje crvene kovrdže neće dosaditi
I da voli kad se obučem u sve boje jeseni.
Da ne može zamisliti jutro bez mojih sms-ova
da je ona samo drugarica.

Brisalo se naših 6 godina
I ljubav je izbledela u daljini.
Kao njegova plava majica koju još čuvam na dnu ormara.
Kao parfem od jagode na jastuku.
Kao još jedan promašen pokušaj da budem voljena
Kao život sa njim.
Kao život bez njega.
Nikad nisam volela plavuše.


You Might Also Like

0 коментара