O mišljenjima (i alergijama)

Tuđa mišljenja su, ovih dana, baš poput alergija. Javljaju se tačno tada kad si najosetljiviji - - uporno, naporno, neželjeno, i nema nekog posebnog leka sem otklanjanja simptoma i sklanjanja od uzroka. Vremenom se navikneš. Srasteš, poveruješ fragmenti njihovih priča izmešaju se i skupe sva u jedno neodređeno mesto unutar tebe. Tada ne znaš šta je srž gde si tu ti nemogućan da izdvojiš čestice sebe bilo šta svoje. Kamo sreće da sam sve ono što stoji u toj gomili kad mi mozak šapuće ključne reči: nezrela, neodgovorna, bezbrižna, nezainteresovana, razmažena, hladna. Da se dokažem morala bih razočarati sva takva mišljenja. A ja sam, nažalost, rešila gotova sam sa razočaravanjem ljudi oko sebe. Kamo sreće da sam sve to. Manje bih mislila i osećala možda i ne bih pisala budila bih se bez alergija.

You Might Also Like

0 коментара