Tuđa mišljenja su, ovih dana,
baš poput alergija.
Javljaju se tačno tada
kad si najosetljiviji -
- uporno, naporno, neželjeno,
i nema nekog posebnog leka
sem otklanjanja simptoma
i sklanjanja od uzroka.
Vremenom se navikneš.
Srasteš, poveruješ
fragmenti njihovih priča
izmešaju se i skupe
sva u jedno
neodređeno mesto
unutar tebe.
Tada ne znaš
šta je srž
gde si tu ti
nemogućan da izdvojiš
čestice sebe
bilo šta svoje.
Kamo sreće da sam sve ono
što stoji u toj gomili
kad mi mozak šapuće
ključne reči:
nezrela, neodgovorna, bezbrižna, nezainteresovana, razmažena, hladna.
Da se dokažem
morala bih razočarati
sva takva mišljenja.
A ja sam, nažalost, rešila
gotova sam sa razočaravanjem
ljudi oko sebe.
Kamo sreće da sam sve to.
Manje bih mislila i osećala
možda i ne bih pisala
budila bih se bez alergija.
0 коментара